"Možda bih za sada morala šutjeti o svim gadostima i tugama,možda bih ti morala ispričati mnoštvo nevinosti i radosti. Ali,to bi bilo kao da te zavodim u bludnju. Bilo bi to kao da te želim navesti da vjeruješ kako je život mekani sag po kojemu možeš koračati bos,a ne cesta posuta kamenjem,dijete moje. Kamenjem o koje se spotičemo,preko kojeg padamo,o koje se ranjavamo.Kamenjem od kojeg se treba zaštititi željeznim cipelama. Čak ni to nije dovoljno,jer kad zaštitiš noge,uvijek će se naći neko ko će podignuti kamen i baciti ti ga u glavu."